Istraživači i liječnici podjednako prepoznaju važnost sprječavanja ili preokretanja raka prije nego što pacijenti dođu u poziciju da moraju liječiti uznapredovale slučajeve. Michael Goldberg, dr. sc., iz Dana-Farbera, doprinio je zajedničkom grupnom naporu u istraživanju koje pokazuje kako se određeni slučajevi raka mogu spriječiti i/ili liječiti prije nego što postanu maligni.
Goldberg u suradnji s Wyssov institut za biološki inspirirano inženjerstvo na Sveučilištu Harvard koristili su strategiju genskog udara kako bi djelomično preokrenuli rane slučajeve duktalnog karcinoma in situ (DCIS) koristeći laboratorijske miševe sklone tom stanju. Rezultati ove studije objavljeni su u Znanost Translacijska medicina. Nakon ovih rezultata, Wyss Institute potaknuo je Goldberga da osmisli sustav dostave koji bi mogao uspješno prenijeti isječke gena koji utišavaju gene, zvane siRNA, u stanice dojke. Strategija iza toga bila je isključiti gen koji su istraživači prethodno identificirali kao vodeći gen u rastu DCIS-a. Ovaj alat za dostavu poznat je kao RNA interferencija (RNAi), što je prirodni biološki sustav za smanjenje aktivnosti gena.
Duktalni karcinom in situ je neinvazivni rak u mliječnom kanalu koji nije opasan po život, osim ako stanice ne izađu iz kanala i ne uđu te ne napadnu dojku i druga tkiva. Ovaj neinvazivni rak bio je ključan za istraživanje jer je 25 posto svih dijagnoza raka dojke DCIS, a od tih pacijentica polovica će postati invazivna. Mnoge pacijentice će se odlučiti za lumpektomiju ili mastektomiju i mogu primiti zračenje kako bi se spriječilo da rak postane invazivan. Donald Ingber, dr. med., dr. sc., osnivač i direktor tvrtke Wyss i patolog u Dječjoj bolnici u Bostonu, tražio je alternativu koja bi spriječila tako ozbiljnu preventivnu mjeru.
Ingber je osmislio strategiju pretraživanja mreže gena kako bi identificirao ključne čimbenike raka dojke, tražeći abnormalne gene koji naređuju drugim genima da se ponašaju nepravilno, a zatim ih blokirajući ciljanim molekularnim agensima. Jim Collins, dr. sc., članica fakulteta Wyss i profesorica na Sveučilištu u Bostonu, i Hu Li, postdoktorandica u Collinsovom timu, koristili su računala za pretraživanje mreža gena tražeći gen koji sumnjivo djeluje neposredno prije nego što stanice mliječnih kanala u dojci počnu rasti. To je rezultiralo identifikacijom glavnog osumnjičenika, gena poznatog kao HoxA1, koji ima statističku vezu s rakom dojke koja prije nije bila povezana s tom bolešću. Postdoktorandica Amy Brock, doktorica znanosti u Ingberovom timu, koristila je siRNA za liječenje stanica miševa i ljudi te otkrila da su utišali gen HoxA1 i natjerali stanice da se vrate u maligni oblik. Međutim, siRNA ne može prijeći staničnu membranu, pa su se okrenuli Goldbergu koji je sintetizirao molekule zvane lipidoidi koje bi se mogle koristiti kao mehanizam isporuke siRNA.
Goldbergov pristup, poznat kao Trojanski konj Taj je pristup uzrokovao utišavanje gena u tijelu tjednima. Sada kada je mehanizam isporuke bio funkcionalan, Goldberg je zamolio istraživače da ubrizgaju ove nanočestice napunjene siRNA izravno u mliječni kanal kroz bradavicu zaraženih miševa. Rezultat je bio da su zaraženi miševi ostali zdravi, dok su neliječeni miševi razvili rak dojke. Goldberg je izjavio: “Zahvaljujući iznimnoj multidisciplinarnoj suradnji, naš je tim uspješno spriječio razvoj raka dojke kod miševa koji su bili genetski predisponirani za razvoj bolesti. Iako je ovaj koncept godinama udaljen od implementacije u klinikama, pokazuje veliki potencijal za primjenu siRNA ženama s povećanim rizikom od raka dojke kako bi se spriječio njegov daljnji razvoj.”
Ako ste članica WorldCare-a i dijagnosticiran vam je rak dojke, zatražite drugo mišljenje danas.